Književnost, termin nastao od reči knjiga, predstavlja prevod
strane reči literatura i njen je najbliži sinonim. Termin literatura
potiče iz latinskog jezika od reči littera – slovo, nastao prevođenjem
grčke reči sa istim značenjem γραμματικη (τεχνη) od γραμμα – slovo.
Termin književnost upotrebljen u užem značenju označava umetničku
književnost (beletristika, lepa književnost). Upotrebljen u širem
značenju, termin književnost odnosi se i na dela nastala u procesu
proučavanja književnosti, odnosno obuhvata i tekstove koji pripadaju
književnoj kritici,
književnoj istoriji i
teoriji književnosti, koje zajedno sa
metodologijom proučavanja književnosti konstituišu
nauku o književnosti.
Termin književnost upotrebljava se da označi jezičku umetnost,
estetički vid jezičke tvorevine. Književna estetika pokušava da pruži
merilo za razlikovanje umetničke reči od ostalih pojavnih oblika jezika.
Brojne su podele književnosti i kriterijumi na kojima se te podele
zasnivaju: pripadnost određenoj epohi, periodu, pravcu, etničkoj
zajednici, kulturno-geografskom području; kriterijum za podelu može
biti i publika, kome je delo namenjeno; da li je autor poznat ili ne.
Polazeći od prirode samog dela, književnost se deli na književne rodove i vrste.
Široko je usvojena podela književnosti na tri roda:
Književnost se može deliti i na:
Književnost se najpre stvarala i prenosila usmenim putem. Ta vrsta književnosti naziva se
usmenom ili narodnom književnošću. Od samih svojih početaka književnost je u vezi sa
mitom i
religijom.
Stvarajući mitove, čovek je pokušavao da objasni svet koji ga je
okruživao. Sa razvojem kritičke svesti čovek postepeno prestaje da
veruje u mitove i mitske priče. Tog trenutka mit postaje književnost.
Književnost se može podeliti na duže istorijskoknjiževne vremenske odseke, epohe:
- Helenska književnost
- Rimska književnost
- Esteticizam
- Avangarda
- Kasni modernizam
- Postmodernizam