Mitologija je znanost koja proučava priče fantastičnog sadržaja u kojima su junaci bogovi, polubogovi, heroji i slično. Te priče bilježi mit, legenda, tradicija, usmena predaja i drugo.
Pored toga, mitologijom se naziva i skup mitova neke religije, etničke skupine ili geografskih celina.
Mitološka priča je simbol, odnosno, skup simboličnih slika proizašlih iz ljudske psihe. Predstavljena je kroz simbole, jer drugačije nije ni moguće, zato što prenosi istinsku poruku koju se rečima ne može objasniti. Mitologija je tačka susreta poznatog i nepoznatog, odnosno, ljudske svesti i podsvesti. Ona je ljudima nekada služila kao vodič kroz životna iskušenja i životne izazove. Uz ritual i umetnost, mitologija je činila religijsku cjelinu i ova tri elementa, ako su odvojena, gube na moći svoje poruke. Deo mitova bavi se tematikom sazrevanja pojedinaca - prelaz iz detinjstva i adolescencije (psihološke zavisnosnosti) u samoodgovornu i nezavisnu odraslu osobu. Mitologija je kroz svoju univerzalnu poruku, dovodila ljude u sklad sa svetom u kojem žive.
Druge priče u mitologiji obično objašnjavaju postanak svemira, prirodne fenomene i sve pojave za koje ne postoji jednostavno i logično objašnjenje. Nemaju svi mitovi potrebu da objašnjavaju nepoznato. Postoje i mitovi koji takođe sadrže natprirodne pojave i događaje, ali su to puno jednostavnije i kraće priče koje se jednostavno prenose usmenom predajom s generacije na generaciju.
Mitologija, dakle, predstavlja skup priča, možda nekim delom i istinitih, delom legendarnih, a najvećim delom metaforičkih ili simboličkih, te se u njima tom "izmišljenom" stvarnošću pokušava predočiti ono ljudima neshvatljivo. Mitologija je metafora stvarnosti koju su koristile generacije čovečanstva s namerom da poduče, prenesu mudrost ili jednostavno daju odgovor na „ono nešto nepoznato.“ Iz tog razloga lako je primetiti da je mitologija često utelovljivala i narodnu ili već pripadajuću religiju stanovništva. S obzirom da je mitologija jednako kao i religija u to doba često igrala ulogu koju danas zauzima znanost, ne možemo o njoj više pričati kao o znanosti, s obzirom da ne poseduje nikakve znanstvene metode, ali može se govoriti o njenom uticaju na razvoj čovekovog razmišljanja.
Religija i mitologijaLikovi u mitološkim pričama najčešće su i religijski, pa su mitologija i religija raznih naroda usko povezani.
Na temelju mitološke priče nastaje religija, institucionalizirana vera. Religija uzima mitološku priču i čini od nje dogmu, odnosno religijsku sliku koju se ne sme preispitivati. Tako se mitološku priču, koja je izvorno poetičnog i fluidnog karaktera, pretvara u doslovnu činjenicu ili pak istorijski događaj. Na temelju tako institucionalizirane religije nastaju ljudske civilizacije vođene njihovom verskom zajednicom.
Dok se mitološku priču živi punim plućima, odnosno dok njeni simboli koriste slike koje odgovaraju savremenom načinu življenja, savremenim problemima ljudskoga života, te se priče ili slike nipošto ne smatraju "mitologijom" nego "činjenicom". Drugim riječima, najbolja definicija mitologije u našem svetu jeste "religija drugih naroda, ali nikako moja religija". Ovakav odbojan stav prema mitologiji dolazi iz uobičajenog shvatanja utemeljenog u 19. veku među autorima "demitologizatorima" koji su mitologiju definisali kao nešto lažno, neistinito, izmišljeno, kao fikciju ili pak pričicu za zabavu, a to nikako nije bilo prikladno za vrijeme velikog uzleta "razuma" i "stvarnog, realnog sveta".
Može se reći kako postoje dva različita načina čitanja mitološkog teksta:
* religijski način koji od mita čini čvrstu, činjeničnu, krutu, proznu sliku, povijesni događaj.
* i umetnički način koji mit promatra kao poeziju, pesmu, metaforu koja se odnosi, kako na misteriju univerzma, tako i na ljudski unutarnju misteriju koja se ne može drugačije izreći osim putem pesme, odnosno umetnosti.